IZJAVE
| Mi se samo zabavljamo
Goran Bregović, "Džuboks",
4. januar 1975.
|
Rokeri s Moravu su pankeri
Željko Bebek, "Džuboks",
31. avgust 1979.
|
Sjećam se kako je Dražen Vrdoljak njihovu glazbu nazvao
"pastirski rock", pa je taj novonastali termin, koji će kasnije mnogi
prepisati,
pomogao Bregoviću i meni da stvorimo "naš pristup" glazbi. Kako smo
zemlja
u kojoj svi vuku porijeklo sa sela, takva treba biti i filozofija koja
ide uz
glazbu Bijelog dugmeta. Bregović je na taj način pristupio publici prisećajući
ih
na mir sela, rodna polja. Na prvom albumu se pjeva o ovcama, na drugom
o konjima.
Vladimir Mihaljek - Miha, "Džuboks", 23. jun 1976.
| Izdubite viršlu i senfom je
ispunite Premažite je sirom za topljenje, tava ili roštilj i...
prijatno.
Ipe Ivandić, "Džuboks",
27. oktobar 1976.
|
Mi smo prodali onoliko ploča,
koliko ima gramofona u Jugoslaviji. Sada bi možda trebalo prodavati
gramofone uz ploče.
Goran Bregović, "Džuboks",
30. januar 1977.
|
| Dosta davno sam se dogovorio
sa Lazom Ristovskim o eventualnoj saradnji. Brzo smo se razumeli,
pošto je Laza u suštini rocker, bez obzira što se dugo bavio svirkom
Smaka
Goran Bregović, "Džuboks",
30. januar 1977.
|
Uglavnom mi nećemo kretati na
istok kao što to čine mnogi iz Jugoslavije, po tim nekakvim smiješnim
ciganskim turnejama.
Ili ulazimo na velika vrata ili ne idemo.
Goran Bregović, "Džuboks",
oktobar 1977.
|
| Na našoj rock sceni nema ničega
osim Bijelog dugmeta, jer sve ostalo manje ili više trčkara za
nama i pokušava na brzinu nešto ušićariti.
Goran Bregović, "Džuboks",
22. maj 1976.
|
Punk je progurao stvar...
Pazi, ja ne sviram punk, ali oni upravo misle ono što i ja mislim
- da je, zbilja, bez ikakvog smisla i razloga biti samo svirač.
Svirač - to je pitanje zanata - a mi nismo zanatlije.
Mi pokušavamo da mijenjamo svijet.
Goran Bregović, "Džuboks",
novembar 1978.
|
Najgore je što u svim tim listovima postoje nekakve muzičke
rubrike u kojima obično pišu najlošiji
novinari. Obično su to nekakvi ljudi u prolazu koji pišući potpomažu
svoje stipendije. U stvari nakon dvije godine svi oni završe svoje lijepe
fakultete i okrenu se svojim lijepim i prozaičnim zanimanjima. Jednom
riječju nama su se bavili svi. Od sportskih novinara do onih koji prate
pijace.
Goran Bregović, "Džuboks", oktobar 1977.
Više ne znam tačno šta je moj imidž, ali ako mi vjeruju,
onda mi vjeruju oni kojima se uklapam u sliku idealnog Jugoslovena:
lopuža koju nisu uhvatili. Kad kažeš da je neko dobar i pošten,
to Jugoslovenima zvuči kao "malo tupav i nije shvatio situaciju". Oni
koji su taj moj imidž popušili,
mislim da mi vjeruju.
Goran Bregović, 1984.
Jugoslavija me zbilja zanima kao ideja. Osim toga,
ja sam prošli put video, kad sam stavio tu himnu na ploču i kada ona
na velikom koncertu krene, da su ljudi zapravo Jugosloveni. Mi smo
svi pojedinačno sitničavi i jadni, ali kad se dovedemo u takvu situaciju
da smo skupa, mi zbilja znamo bit' skupa. Mislim da je velika ideja
ta jugoslavenska. Samo se moramo naučiti da živimo skupa, to traje
malo. Ideje nacionalizma su mi primitivne. Tolerantan sam, naravno,
prema svim idejama, od pederastije do nacionalizma, samo što mi je
nacionalizam malo primitivan.
Goran Bregović, krajem 1986.
Predugačku i nelogičnu karijeru imamo i ona vrijeđa
ljude. Nismo navikli
da nešto traje i postane tradicija. To nije samo u rocku, to je u
svemu.
Goran Bregović, krajem 1988.
Dugme je otišlo u legendu i ne valja ga odande vraćati - kaže Raka.
Na kraju, to nikada ne bi bilo isto bez Ipeta Ivandića, a ni ostali
nisu zainteresovani za takvu ideju. Sa Bregom se viđam najčešće, on
je trenutno u svom studiju u Solunu gde priprema novi album i svira
po Grčkoj. Često se čujem sa Zoranom Redžićem koji ima muzički studio
u Sarajevu, a Željka Bebeka sam nedavno sreo u Skoplju i baš smo se
lepo ispričali. Tifa me je zvao da probamo nešto zajedno da radimo,
i verovatno ću pristati jer je on jedan od najboljih pevača koje sam
ikada čuo. Vidim da je sada prevazišao sve probleme sa drogom zbog
kojih nije uspeo da ispolji sve svoje kvalitete, oženio se, ima decu...
Jedino nisam u kontaktu sa Alenom Islamovićem. Zašto, to valjda on
zna.
Raka Marić, menadžer Bijelog dugmeta, januar 2002.
Čini me sretnim ako smo još uvijek interesantni, a imam utisak da
jesmo, to pokzuje
da ono malo života u šta smo investirali nismo investirali u nešto
adolescentno, u nešto
sa kratkim rokom, nego u nešto po čemu će se, ne Bijelo dugme kao
Bijelo dugme,
već rock 'n' roll, pamtiti.
Goran Bregović, omot video kasete "Ima neka tajna veza",
1994.